Press "Enter" to skip to content

KRIST KRALJ

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: »Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ’Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ Zatim će reći i onima slijeva: ’Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ’Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’ I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.« Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: KRIST KRALJ

Jesen nekako sama po sebi podsjeća na završetak jednog vremena. Ubiru se plodovi ljudskog rada, zbrajaju računi, prave planovi za budućnost … Crkva pred nas stavlja jednu drugu puno ozbiljniju temu koja govori o završetku života i konačnom sudu. Krist na kraju vremena okuplja sve ljude  i dobre i zle i izriče presudu nad svima. Onaj toliko puta prezren i odbačen, ismijan i neshvaćen sada se pojavljuje kao sudac. Ne dolazi s namjerom da kazni nego da nagradi one koji su mu vjerovali i u njemu pronašli uporište svome životu i djelovanju.

Zanimljivo da glavna riječ na sudu nije imenica: vjera, pobožnost, post, molitva … nego glagol: dati, napojiti, primiti, zaogrnuti, pohoditi, doći. Tako shvaćamo dublje da je naša vjera više susret nego razmišljanje o drugima, više služenje nego zatvaranje u sebe. Ta djela ljubavi koja Isus naglašava i po kojima sudi ne smiju biti učinjena iz interesa ili osobne promidžbe nego doista iz same ljubavi i brige za svakoga čovjeka, jer u svakome čovjeku moramo promatrati Krista bilo trpećega bilo proslavljenoga. Kad bi netko cijeli život proveo u grijehu i sebičnosti bogaćenja a na kraju darovao sav svoj imetak kao iskupljenje to bi bilo potpuno neispravno u Božjim očima.

Činiti dobro samozatajno, ne tražeći ništa za uzvrat Bog nagrađuje svojom milošću. (Gospodine a kada te to vidjesmo gladna, žedna, bolesna, i poslužismo Te?)  -pravednici  pitaju a Gospodin odgovara: „Što god ste učinili jednome od mojih najmanjih, meni ste učinili. Uđite u Kraljevstvo pripravljeno za vas prije postanka svijeta!“ To znači da Bog nije stvorio zlo i nepravdu, bolesti i patnje nego je to djelo čovjeka u njegovom slobodnom odabiru za što na kraju slijedi i osuda – muka vječna.