
Stara maslina
Bijah jako mlada, tek u prvom cvatu. Nitko s moga stabla još ne ubra ploda. Po zalasku sunca, u sumraku noći; spazih tužnog stranca, kako sporo hoda. Doš’o je do mene, tu je bio kamen velik poput stola, glatke površine. Kleknuo na zemlju, naslonio glavu. I tad’ začuh: jecaj sred noćne tišine. Rukama je snažno…