Press "Enter" to skip to content

Peta nedjelja kroz godinu (C)

NEDJELJNO EVANĐELJE Čitanje svetog Evanđelja po Luki U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. Kad dovrši pouku, reče Šimunu: „Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.“ Odgovori Šimun: „Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.“ Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. Vidjevši to, Šimun Perar pade do nogu Isusovih govoreći: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!“ Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: „Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!“ Oni izvukoše lađe na kopno, ostave sve i pođoše za njim.Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: „Jao meni, propadoh jer čovjek sam nečistih usana. U narodu nečistih usana prebivam a oči mi vidješe Kralja, Gospodina nad vojskama!“ (Iz.6) Kad čovjek zastane i promisli koliko Bog u njega ima povjerenja ostaje zatečen. Dogodilo se to i proroku Izaiji i Šimunu i tolikima drugima. Sam Bog zove čovjeka da bude sudionik i dionik njegove dobrote u svijetu. Mi ljudi kad nešto stvorimo, pribavimo, steknemo, veoma smo ljubomorni na to i trudimo se svim silama da patentiramo i zaštitimo svoje vlasništvo kako drugima ne bi došlo u ruke.

Osim ako ga možemo dobro unovčiti. Bog radi sasvim suprotno. On sve svoje darove želi podijeliti s čovjekom pa ide tako daleko da čovjeka poziva da nastupa u njegovo ime, ne samo da mu bude sluga nego suradnik, suvlasnik. Takov osjećaj doživimo svaki puta kada istinski razmišljamo o svojoj ulozi u Božjem planu spasenja, o svojem pozivu i poslanju. Izaija je to osjetio u svome pozivu, Šimun u čudesnom ulovu riba, sedamdeset i dvojica učenika kada su vidjeli da im se duhovi pokoravaju. Doista koliko nas Bog ljubi kad nas slabe i grešne ljude uzima za svoje suradnike.

Kroz prste gleda na sve naše nedostatke i uvijek u čovjeku traži ono pozitivno, sveto a ne osvrće se na ono nečisto i slabo. Taj Božji optimizam mora nositi i svakoga od nas. A svi smo mi pozvani za proroke i širitelje radosne vijesti. Istina da pred veličinom zadatka ponekad ostanemo prestrašeni i vičemo: Jao meni propadoh, čovjek sam nečistih usana… ili poput Šimuna: „Gospodine pa sve sam učinio ali ne ide. Svu noć sam se trudio ali nema ribe.. ili jednostavno : Gospodine pa otkuda baš ja? Toliko ima boljih i sposobnijih!“

Shvatiti da nije umijeće naviještanja moja sposobnost, veličina poziva i zadatka moj odabir, rezultati moga djelovanja ne ovise o mojim nastojanjima, nego je moje samo to da prihvatim poziv a sve ostalo je u rukama onoga koji poziva, onda ću spremno moći reći: „Evo me, mene pošalji!“ ili „Učitelju svu noć smo se trudili ali ne ulovismo ništa no na Tvoju riječ bacit ću mrežu!“