Press "Enter" to skip to content

Šesta nedjelja kroz godinu (C)

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Isus siđe s dvanaestoricom i zaustavi se na ravnu. Podigne oči prema učenicima i govoraše: »Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati! Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!« »Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati! Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.«  Riječ Gospodnja.

KOMENTAR: Blago i jao!

Živjeti po načelima Evanđelja razlikuje se od života po ljudskim načelima. Isus naglašava život u vjernosti Bogu i u trenucima životnih nevolja dok svijet slavi samo one koji su uspješni u ovostranom životu. Isus svojim proglasom ne veliča siromaštvo, glad, neimaštinu, žalost ali naglašava da svaki onaj koji je spreman prihvatiti i takvo stanje iz Božje ruke bez mrmljanja bit će blažen u vječnom životu. Svijet koji ne vjeruje u vječni život ne može prihvatiti takve kriterije nego cijeni samo ono što je sada važno, moćno, uspješno jer nakon smrti ništa ne postoji.

Takvima Isus poručuje: „Jao vama …!“ Ne kao osudu nego sažaljenje i želju da shvate i prihvate život po njegovim mjerilima.

              Siromah u župnom uredu

Ove  sam godine od Zagrebačke banke dobio jednu  lijepu štednu kutijicu na kojoj sam velikim tiskanim slovima napisao: „ZA SIROMAHE!“ i postavio je na radni stol ispred sebe u kancelariji da bi, mene ali i posjetitelje župnog ureda, podsjećala kako  uvijek ima onih koji trebaju naše ljubavi i pomoći. Danima su dolazili  župljani po razne potvrde, mlađi i stariji, vjernici i formalisti, koje usput budi rečeno nikada nikome nisam naplatio, premda postoji službena taksa, pogledali bi u kutijicu, kao nešto nepotrebno,  maknuli  je u stranu, nalaktili se i zatražili uslugu izdavanja potvrde ili dokumenata. Nitko, ali baš nitko nije ni lipu spustio u tu kutijicu.

No ja sam je namjerno uvijek vraćao na vidljivo mjesto. Jednog hladnog dana zakucao je  prosjak na vrata ureda. Otvorio sam i pustio ga u kancelariju da se malo ugrije i ispriča svoju priču. No on je bio veoma kratak: „Neću izmišljati nikakve nevolje jer sam sebi sam najveća nevolja. Ako možete dati koju kunu dajte a ako ne ja idem dalje!“ Začudila me iskrenost toga čovjeka i izvadih iz novčanika 50.00 kn i pružim mu da si malo pomogne. On me zahvalno pogleda i kaže: „Možda imate po 10.00 kn sitnoga?“ Promijenih mu novce a on uze 20.00 kn i stavi u kasicu uz riječi: „To neka bude za onoga kojemu je potrebno kao i meni. Dobio sam puno više nego što sam se nadao. Hvala vam!“

Polako je ustao, pružio mi hladnu ruku i bez riječi napustio kancelariju. Ostao sam dugo u tišini razmišljajući o riječima: „Nije bogat onaj koji puno ima nego onaj koji malo treba!“ Ovaj je prosjak doista bio bogat čovjek jer usprkos vlastitoj nevolji imao je srca što mnogi od nas danas nemaju. Lijepa pouka za svakoga od nas ali i prilika za propitivanje vlastitih stavova prema životu.