Press "Enter" to skip to content

Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga.« Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu. Riječ Gospodnja.

Komentar:  BOG, OBITELJ, DOMOVINA

U čovjekovu životu postoje temeljne vrijednosti bez kojih se on ne može ostvariti kao čovjek. Još u svježem ozračju Božića, silaska Boga među nas ljude u djetetu Isusu, dublje poniremo u tajnu Božje ljubavi prema čovjeku i za čovjeka. Prezreti tu ljubav ili je pokušati nadomjestiti nekim surogatima kao što su moć, vlast, ugled, bogatstvo ili nešto treće čovjek reže onu sigurnu i čvrstu granu na koju je nakalemljen.

Bog sam k nama dolazi u obitelji. Time pokazuje veličinu, svetost i potrebu obiteljskog zajedništva jer tu čovjek odrasta sazrijeva i donosi dobre plodove. Obitelj – zajedništvo muža i žene koji u tome zajedništvu primaju i odgajaju potomstvo utemeljena je isključivo na ljubavi. Svi drugi interesi i pokušaji da se obitelj formulira ili posloži drugačije dovodi do razaranja te temeljne stanice ljudskog društva. Istina da su današnje obitelji u velikoj kušnji. Kao da se čitav svijet urotio protiv onih koji obitelj vole, cijene i poštuju. Zarobljenost radom, borba za karijeru, materijalna ovisnost, različite skupine koje obitelj obezvređuju često dovode do toga da se, na žalost, mnoge obitelji izgube. Isusovo rođenje u obiteljskom zajedništvu nastoji opet podići nezamjenljivost bračnog zajedništva i obiteljskog života. Ono što bračno i obiteljsko ognjište spaja je povjerenje u Boga i međusobna ljubav. Ta ljubav ponekad stvara i rane i patnje (Isus na Križu) ali one učvršćuju to zajedništvo.

Ljubav prema domovini također je temeljna vrijednost. Ta ljubav očituje se kroz odgovornost života, marljivog rada i savjesnog izvršavanja svojih dužnosti. Ljubav prema domovini uključuje brigu i  poštivanje svakoga čovjeka i izgradnju čvrstog zajedništva u međusobnom povjerenju i služenju. Sve te temeljne vrijednosti povezane su među sobom i ako bismo jednu odbacili bile bi ugrožene i ostale dvije. Stvoreni za radost i zajedništvo, vezani vezom ljubavi i odgovornosti osjećamo pomoć i blagoslov na životnom putu kojim kročimo prema vječnoj domovini koju nam je Isus Krist navijestio i obećao. Neka na sve naše obitelji Nebeski Otac izlije obilje blagoslova i zaštite Svete nazaretske obitelji Isusa, Marije i Josipa.