Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče: „Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?“ Kaže mu Isus: „Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.“ „Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započne obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovijedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te da se podmiri dug. Nato sluga pade ničice preda nj govoreći: ‘Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.“ „A taj isti sluga iziđe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’ Drug pade preda nj i stane ga zaklinjati: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok ne vrati duga.“ „Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: „Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga , rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.“ Riječ Gospodnja.

Komentar: Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo

Kaže se da je put od glave do srca kratak, svega tridesetak centimetara, ali nekima treba cijeli život da ga prijeđu. Pojam opraštanja i oproštenja navodi nas na spoznaju da nitko od nas nije bez grijeha. Različiti kakvi već jesmo jedni druge svjesno ili nesvjesno povrijedimo. Razum nam govori da je potrebno oprostiti i skinuti sa sebe nepotreban teret ali srce postavlja nekoliko pitanja: Zašto baš ja moram opraštati,uvijek biti taj koji je velikodušan, dobrohotan?

Odgovor: I nas drugi prihvaćaju usprkos našim manama i nedostacima iako ih često znamo razočarati.

Drugo pitanje: Zar bi trebao pustiti da me drugi iskorištavaju, zašto bih ja ispao naivan? Odgovor: Ljubav i dobrota uvijek se isplate! Ja sam na dobitku kada opraštam jer ne vežem druge osjećajem krivnje a sebe oslobađam tereta o tome što su mi drugi skrivili.                     

Treće pitanje koje postavlja srce: Zašto ja moram uvijek učiniti prvi korak? Zašto drugi ne poduzme nešto? Odgovor: Ovdje se okrećemo Isusovom govoru iz današnjeg evanđelja. Kada nam je teško učiniti prvi korak prisjetimo se da svi mi živimo od milosne, nezaslužene ljubavi Božje. Sluga koji duguje gospodaru jako veliku količinu novca usuđuje se moliti za odgodu vraćanja ili čak za oprost što gospodar velikodušno čini a taj dužnik prema drugome pokazuje totalnu netoleranciju i nerazumijevanje.

Ako znamo da Bog nama oprašta uvijek kad god se pokajemo i molimo oprost onda nas ne bi trebalo mučiti pitanje: Koliko puta oprostiti bratu svome? Isusova molitva, uzor svih molitava jasno pokazuje kada i kako Bog oprašta. „Otpusti nam dugove, grijehe, slabosti naše – kada i kako? Onako kako smo i mi spremni oprostiti drugima!“ Moliti ‘Oče naš’ može biti za nas same pogubno ako nema spremnosti za oproštenje, bez obzira na težinu i veličinu nepravde koja nam je učinjena. Da, teško je razumjeti Isusa, još teže prihvatiti njegovu logiku, ali to je jedino ispravan put za mirnu savjest i trajnu sreću.

Neopraštanje nas koči u normalnom životu, opterećuje nas neprestana pomisao na učinjenu nepravdu, i čini nas nesretnima sve do toga da onda i sami postanemo neodgovorni poput onih koje osuđujemo.

Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima svojim!