Press "Enter" to skip to content

Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu (B)

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati. I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umuknuše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.« Riječ Gospodnja.

Komentar: TKO JE NAJVEĆI

Kako su ljudi nekada nevjerojatni. A apostoli su bili samo ljudi, obdareni vrlinama ali i opterećeni slabostima. Njihov učitelj ulaže napore i svu snagu da bi im približio smisao žrtve na koju se sprema u svom neizmjernom predanju volji Očevoj, a oni, oni misle samo na vlastiti interes: koji će biti veći u Nebeskom Kraljevstvu. Vjerojatno bi svaki vođa, kralj ili vladar potjerao takve sljedbenike u nepovrat. No Isus, poznajući ljudsku psihu pokazuje neizmjerno strpljenje. Za Isusa je veoma važno da učenici prihvate njega i njegov put dragovoljno, ne nametnuto, ne pod prisilom nego svjesno i odgovorno.

A da bi to mogli moraju proniknuti u srž stvari. Moraju razumjeti što je bit svega a to je – ljubav. Ljubav utemeljena na poniznosti i poniznost na  ljubavi mijenja svijet tako da napuklu trsku ne lomi i stijenja koji tinja ne gasi nego daje novu energiju – energiju duha. Zato među njih postavlja dijete. Dijete treba pomoć, brigu, skrb, ljubav da bi ojačalo i odraslo. Treba mu darovati vrijeme, imati strpljivosti a ne samo čekati brze rezultate.

Primiti dijete i njemu se posvetiti svom svojom sposobnošću, zato jer je dijete Božje, ne prima više samo malo stvorenje nego, prima Isusa a preko njega prima samoga Stvoritelja. Često naoko male i i za mnoge nebitne činjenice određuju čovjekov smjer u životu. Onaj tko teži za tim da bude veći i važniji od drugoga, osim u služenju, zasigurno je na krivom putu. Nasljedovati Isusa može samo onaj koji je sebi postavio temeljno njegovo pravilo: „Nisam došao da budem služen, nego da služim i život svoj dadem kao otkupninu za mnoge!“

Prihvatiti dijete, malenoga, posljednjega, grešnoga, beznačajnoga u svoj život i služiti mu znači biti Kristov sluga. Kristovi sluge i sluge drugima sami nismo sposobni biti, to možemo jedino po Isusu Kristu, kojemu je slava i vlast u vijeke vjekova. Amen.